|
Through budding vineyard

diže se magla
majsko žito u polju
naglo narasta
Jovan Đurbabić
the mist rises
the May wheat in the field
grows hastily
šireći krila
prekrio leptir
ceo cvet
Predrag Pešić-Šera
spread wings
a buterfly has veiled
a whole flover
piknik ribara -
s povetarcem pahne
miris paprikaša
Slobodanka Luković
a fisherman's picnic
-
the breeze wafts
the smell of stew
vetar severac
kroz napupele vinograde
uđe u sobu
Aleksandra Strahinić
the North wind
comes into the room
through budding vineyards
plutajući list
dečak pogodi praćkom
- ne potopi ga!
Vrbislava-Kika
Starović
a boy hints
a floating leaf with a sling
- he can't sink it!
pas lutalica
svakog prolaznika
gleda u oči
Nebojša Simin
a stray dog
looks each passerby
straight in the eye
sunrise -
the shadow of the tree
white from frost
Serge Tome
zora -
senka drveta
beli se od magle

skakućemo
u ritmu staničnog vrapca
prohladno jutro
Ljiljana Petrović
we hope in time
with the station sparrow
a chilly morning
uz propupale vrbe
ogoljeli jablani
još zimuju
Nada Zlatić-Kavgić
beside budding willows
bear branched poplars
still wintering
obalom Opatije
mirise juga zamijenili
mirisi tamjana
Jadran Zalokar
along the Opatija
coast
smells of the South
overpowered by incense
pada kiša -
ispod srušenog mosta
šeta golub
Vitomir Miletić-Witata
it is raining -
under the bombed bridge
a pigeon is strolling
u Rimu
svuda ostaci hramova
i pun mesec
Ban'ya Natsuishi

raskošno cveta
beli bagrem - cveta
i njegov miris
Jasminka Nadaškić-Đorđević
abundant blooms
white acacias - also blooming
its scent
viju vratove
sa krova stare crkve
rodini mladi
Branislav Đorđević
craning their necks
from the old church roof
young storklings
veliki voćnjak
baš uz trešnju u cvatu
piški kuče
Milena Adamović
a large orchard
beside a cherry tree in bloom
a dog pees
jendek pred kućom
obrastao ljutićem
- prvi pačići
Bogdanka Stojanovski
a green ditch
shaggy with buttercups
- first ducklings
prolećni mesec
napunio pustaru
noćnim senkama
Verica Živković
the spring moon
fills the moor
with night shadows
MALA HAIKU [KOLA (VIII)
WAKA / VAKA / TANKA
Uz haiku i vaka zauzima ravnopravno mesto u klasičnoj japanskoj poeziji.Svoju
popularnost stiče još u 6. veku, a kulminaciju doživljava tokom 14. veka.
Jedan od velikih majstora vake bio je Saigyo - Sato Norikiyo (1118-1190g.),
budistički
sveštenik koji svojim stihovima veliča Budu,budizam,kao i prirodu i pojave
u njoj. Njegovi stihovi su zapisani u carskoj antologiji Shin-kokin-shu
i imali su ogroman uticaj na sve poto-nje stvaraoce klasične japanske
poezije. Satoov život je bio
predmet brojnih pripovedaka, romana i lutkarskih predstava. Ostao je veliki
uzor do danas, a posebno ga je cenio Matsuo Basho. Ali svakako najve}i
majstor vake je Ishikawa Hajime, poznatiji pod pseudonimom Takuboku(1886-1912g),
čija je vaka doživela skoro trenutnu popularnost svojom svežinom i slikovitim
prikazom. Zahvaljujući Takuboku vaka stiče promišljen, često ciničan sadržaj,
zaržavajući pri tom lični ton pesnika. Metrički
se vaka razlikuje od haiku toliko što nakon treće
rečenive vaka ima još dve rečenice sa po 7 slogova u oba reda. Sve skupa
znači, vaka ima 31 slog u pet redova sa met rikom od 5-7-5-7-7 slogova.
Ne retko dve poslednje rečenice su komentar ili pojašnjenje na gornji
stih.Evo kako vaku piše veliki majstor Takuboku:
U JEDNOJ JEDINOJ NOĆI
DOŠAO JE VIHOR
I NANEO TAJ VISOKI
NANOS PESKA.
ČIJI JE TO GROB?
PIŠEM U PESKU
REČ " VELIKI "
VIŠE OD STOTINU PUTA.
ODLAZIM KU]I NAPUSTIV[I
SVAKU POMISAO NA SMRT.
KROZ PROZOR VOZA
DALEKO PREMA SEVERU
BREŽULJCI NAD MOIM DOMOM
POLAKO SE UKAZUJU
I JA NAMEŠTAM KRAGNU.
|